Već dugo radim na poklonu za mog malog nećaka koji samo što nije došao na svijet. Zapravo nisam ni znala što bi napravila, znala sam samo da želim da ima nešto od svoje tete, napravljeno od srca i samo za njega.
Zapravo i nemam puno iskustva sa pletenjem robice za bebice, tek pokoje eksperimentalne kapice i malene hlačice u svrhe fotografiranja, ali nikada ništa ozbiljnije i nosivije. Isplest ću vestu za osdraslu osobu u tren oka svih oblika i veličina, ali daj mi zadatak da napravim jednu malenu vesticu za bebača i stat ću pred zid.
U silnoj potrazi za nečim posebnim, odlučila sam se za malenu dekicu. Sjetila sam se kako je baka poklonila mom bratu plavo-bijelu dekicu kada se rodio, koju sam na kraju ja kao mlađa sestra nasljedila i dan danas se ne odvajam od nje. To je moja dekica koja me grije kada sam bolesna, koju grlim kada sam tužna.. I tako će i moj mali Luka dobiti svoju dekicu koja će ga grliti i grijati i pratiti u svim njegovim avanturama dok bude odrastao.
